Suvremeni svijet u kojem živimo je radikalno pomaknut od prirodnog okoliša u kojem su naša tijela evoluirala. Izgleda da nas moderan način života čini kratkovidnima, gojaznima i depresivnima tako što provodimo mnogo vremena u zatvorenom prostoru pod električnim svijetlom, buljimo u ekran računala i pametnih telefona.
Privlačnost prema slatkom okusu - prednost koja se pretvorila u hendikep
Naučnici nas navode na zanimljiva ramišljanja kao što je to primjer o našem porivu za slatkim. Objasnili su da primate prirodno privlači slatki okus, a ta privlačnost se razvila da bi se prenajeli voća kada su plodovi sasvim zreli. Ovaj poriv koji djeluje i kod ljudi iskoristila je prehrambena industrija tako što nas stalno privlači sa slatkišima i općenito slatkim okusima kroz procesuiranu hranu. Zbog toga smo danas suočeni s epidemijom pretilosti koja nakon udara na Sjevernu Ameriku i Europu, sada uzima danak u afričkim, arapskim, južnoameričkim i azijskim zemljama.
Privlačnost prema slatkom kod ljudi bi se mogla objasniti činjenicom da imamo zajedničkog pretka s današnjim velikim majmunima, a koji su živjeli u šumama i uglavnom jeli voće slatko-kiselkastog okusa.
Upravo im je taj okus omogućio da identificiraju zrelo voće koje je bilo najhranjivije i najbogatije vitaminima. S obzirom da u prašumama nema godišnjih doba, plodovi dozrijevaju prema vlastitom ciklusu svakog stabla. Naš predak- primat , poput današnjih majmuna, penjao se na stabla i jeo sve zrelo voće te tako akumulirao kilograme masnog tkiva, a otkrivao je koji su plodovi zreli i hranjivi zahvaljujući njihovom okusu.
Poput majmuna i naš se predak, nakon što je pojeo svo dozrelo voće, vratio na zemlju gdje je jeo kukce i lišće koji nisu toliko slatki te je u tom periodu prirodno gubio na težini.
No, u suvremenom svijetu, slatkiši su dostupni tijekom cijele godine i bilo gdje- od trgovina do automata koji se nalaze u raznim čekaonama, hodnicima javnih ustanova i sl. Svojim okusima, bojama i mirisima koji imitiraju prirodnu boju i miris voća, naprosto aktiviraju naš urođeni instinkt za zrelim voćem, a pri tome se ne moramo penjati na drveće. Pored toga, naše današnje drvo je neiscrpno. Međutim, trebamo imati u vidu da je važno „redovno silaziti s drveća“.
Redovan post, poput vjerskog, ima svoj značaj i za zdravlje tijela, međutim, važno je smanjiti sve dodane šećere koji se svakodnevno nalaze u našem tanjuru što se odnosi i na skrivene šećere u procesuiranoj hrani bogatoj ugljikohidratima poput kruha, tjestenine, krumpira, žitarica...
Što je ostalo od našeg osjetila mirisa?
Poput privlačnosti prema slatkom okusom, naš njuh je evoluirao kako bi nam pomogao pri kretanju u mirisnom okruženju. To je bilo važno za našeg pretka da nanjuši plijen, raspozna biljke, različita tla i mjesta, ali i mirisi tijela otkrivali su važna raspoloženja poput straha ili tjeskobe što je bilo značajno sredstvo tjelesne komunikacije.
Živeći u velikim gradovima, najčešći mirisi koje možemo osjetiti su mirisi parfema (najčešće umjetni mirisi za osvježenje mirisa prostorija, rublja,WC-a, naših tijela i sl) i jaki mirisi kuhinje. Uglavnom nastojimo izbjeći neugodne mirise, a naši senzori za miris su poprilično otupili onečišćenjem zraka.
Poremećaj mirisa povećava rizik i mentalnih problema kao što su depresija i anksioznost. U ljudskoj prehrani, nedostatak okusa i mirisa dovodi do prejedanja jer manje zadovoljstva proizlazi iz naše hrane.
Francuzi kažu da moramo nastojati njegovati naš osjećaj mirisa, na primjer, otići u prirodu i fokusirati se na sve ono što osjećamo oko sebe. Predlažu i zanimljive setove s eteričnim uljima za pomoć u razlikovanju mirisa raznih aromatičnih biljaka, kao što su na primjer različite vrste lavande ili timijana: limun timijan, naranča timijan, timjan mirisa bora, kim timijan, timjan s mora ... Jeste li znali da timjana postoji četrdeset vrsta? Poput enologije gdje se uči , među ostalim, prepoznavati arome vina, može se vježbati razlikovati mirise eteričnih ulja, čime se razvija osjet njuha.
Moje francusko iskustvo
Živeći u Hrvatskoj i Francuskoj , primjetila sam veliku razliku u raznovrsnosti prosječnog svakodnevnog obroka Hrvata i Francuza i utjecaja na raspoloženje i nivo energije kod ljudi. Naime, u Francuskoj se s velikom pažnjom prilazi obroku kao trenutku zadovoljstva, opuštanja i uživanja u raznolikim okusima, bojama, mirisima, oblicima pa se ujedno smanjuje potreba za većim količinama hrane, a ljudi djeluju energičnije i kreativnije i nakon obroka.
Francuski obroci sadrže više prirodne, sirove hrane u obliku raznih kreativnih te zanimljivih salata i deserata koji često sadrže prirodno voće koje mami svojim lijepim prirodnim izgledom, mirisom i okusom. Meso se jede u umjerenijim količinama, prednost se značajnije daje ribi i morskim plodovima, a na tanjuru se uvijek nalaze ukusni prilozi od raznog povrća i raznih žitarica ili gomolja koji svojim izgledom također pridonose veselijem izgledu i okusu. Za večeru se često jedu krem juhe od raznog povrća i neki desert u obliku finog sira, jogurta i sl., a ponekad je to i obilnija večera. Čaša vina, u skladu s jelom, također je češće prisutna, te svojim okusom, bojom i mirisom djeluje dodatno na naša osjetila kako bi obrok bio potpuno zadovoljstvo.
Poznato je da su Francuskinje jedne od najvitkijih žena na svijetu iako je francuska kuhinja vrlo gurmanska. Naravno, i u Francuskoj postoje velike razlike u prehrani među regijama, ali zajednička značajka je da se hrani prilazi s puno kreativnosti, raznolikosti i kad god je moguće, jede se u slijedovima pa tako djeca već s 3 godine u vrtiću za ručak dobivaju predjelo (najčešće neko sirovo povrće kao npr. naribana mrkvica, celer, cikla i sl, zelena salata s kukuruzom, krastavci, rajčice.. preliveno francuskim dresingom koji neizostavno sadrži senf, glavno jelo – malo ribe ili mesa + kuhano povrće i žitarice/krumpir/batate, za desert jogurt pa pola voćke ili neki sličan desert. Sve zdravo i raznoliko, a djeca se od malena uče uživati u svim okusima što prirodnije hrane.
Naše tijelo ima kapacitete koje više ne koristimo . To je šteta i loše je za zdravlje jer život postaje jednoličniji, siromašniji i tužniji kad izgubimo osjećaj mirisa i okusa te kad tijelo postane opterećeno viškom masnih zaliha.
Zato budite svijesni svojih nasljeđenih sklonosti za slatkim, ali stavite porive u razumne okvire. Budite svijesni i potencijala svog tijela, njegovih osjetila i njegujte ih !
